Ufffff, gdje započeti? Kod nečeg tako dobrog kao što je bio ovaj turnir nemoguće je napisati sve detalje koje bi trebalo spomenuti, a opet biti kratak... Ali bilo je predobro, barem meni. Najbolji međunarodni turnir na kojem sam dosad bio. I jedini, dodušeJ
Išli smo ja (Matija Blaće), Luka Kučer kao moj teammate i Branka Marušić, koja se u Pragu sastala sa Juliom Mikić. Zbilja šteta što više ljudi nije išlo, nadam se da ćete ići slijedeće godine, jer Prag je genijalan grad, debate su bile dobre, i nije skupo. Karta za vlak je bila 660kn po osobi i bila bi jeftinija da nas je više išlo. Turnir se održava petu godinu za redom, a ove godine je posvećen obljetnici potpisivanja povelje 77 u Češkoj. Bilo je 24 tima iz oko 10 zemalja, a motioni su tematski bili usmjereni na ljudska prava.
Krenuli smo u četvrtak u 7.20 ujutro, i truckali se nekih 6 i pol sati do Beča. Krajolik je znatno drukčiji od moje Dalmacije, sve je ravno, zeleno i uređeno, a pruga vijuga oko planina austrijskih Alpa i to je highlight puta. Stanka u Beču od sat ipo (kebab) i intercity vlakom do Praga. Imali smo isprintane upute kako stići do doma, ali ipak smo uspjeli pogriješiti smjer metroaL ipak, oko 10 smo bili u domu. Onda je, baš kao i u Kafkinom „Procesu“ (on je češki pisac!) počela birokratska zavrzlama. Portir nema pojma da itko dolazi, ne govori engleski, šaljemo poruku organizatorici, nakon pola sata prima nas u dom, uz pomoć nekog češkog studenta koji je naišao i prevodio. On nas je onda odveo do naše sobe, koja je imala 5 kreveta (dva su bila u sobi unutar sobe) koja je uređena slično kao naši domovi, samo je 4 puta veća. Malo nam je bilo neugodno kad smo morali dati putovnice preko noći, kroz glavu su nam prošle svakakve misli o komunističkom režimu i da ih više nikada nećemo dobiti nazad, totalni Kafka! Registraciju smo trebali dovršiti ujutro. Martin, češki student, nas je odveo do sobe, i mi smo ga u maniri pravih Hrvata ponudili travaricom koju sam ja nosio. Nakon dva sata popili smo litru i pol travarice s njim, nakon čega smo otišli na pivu u studentski kafić pokraj. Tu je Martin počeo padati i zagrlio Branku (ali ne da je zavede, nego da ostane na nogama!), uglavnom, nismo uspjeli niti popiti pivu s njime, negdje je nestao i nikad ga više nismo vidjeli. Just like that. Popili smo još 3 pive, pijani igrali biljar (Kučer, watch those balls!), i otišli spavati. Nice start indeed... and a shape of things to come.
„Proces“ se nastavlja (main character: Luka K.). U petak smo trebali dovršiti prijavu na administrativnom uredu koji je bio zavoren u čet navečer. Ali od tamo su nas poslali na recepciju, gdje nisu ništa znali i poslali nas natrag u taj ured, gdje su nas opet poslali natrag u recepciju. Tamo su nam rekli da čekamo. Nakon sat vremena finally putovnice! smo dobili natrag i krenuli u grad, ali smo se na pola puta vratili da se sastanemo s Jules. Nakon što se ona smjestila, spustili smo se do fakulteta tramvajem i metroom.
Fakultet je, koliko kužim, osnovan u 14.st (Charles university – Karlovo sveučilište) i najstariji je u tom dijelu Europe (osim vjerojatno Beča). Zgrada je izvana golema, stala bi u nju dva naša pravna fakulteta, uglancana, stvarno impresivna. Dojam se nastavio unutra, prostora stvarno kao u priči (o velikim prostorima). Našli smo sobu gdje smo se registrirali, nakon čega smo s Austrijancima i Nijemcima otišli u restoran gdje sam probao house specialty – teletinu u umaku od jagoda s šlagom. Zanimljivo, neću ništa više reći. Ali sve cijene ispod 100 kruna za hranu (tečaj je inače 1E=27kr, 1kn=3.5kr), piva 25kr, ostala su jela bila odlična.Vraćamo se na faks i nakon prijema počinje prva runda. Na uvodnom govoru Jens Fischer (DCA turnira, CA je bila Isabell Loewe) nas je sve razveselio rečenicom „...and be careful about followin what your organizers say beacuse Czech people have a tradition of throwing people out through windows...“ budući da smo bili na trećem katu, zvučalo je kao ozbiljno upozorenjJ. Motion prve runde je bio "This House would allow governments to monitor all emails" što je zanimljivo, ali em smo bili mamurni, em nažderani, em je bilo na 7min (meni i Kučeru prvi put), em smo bili s dva tima koja su kasnije breakala (Berlin i Usual Suspects – tj. Branka i Jules). Naši Hrvati su pokazali zube u debatantskoj areni i bili prvi, mi zadnji (s dva najgora govora na turniru – ja 58, Kučer 60 bodova – kasnije smo se dosta poboljšali). Slijedi organizirana večera gdje smo sjedili s dva engleza iz Newcastlea, Oskar i Russell, večera odlična, ali malena, pa smo ja u Kučer išli u šetnju gradom i na kebab, a Branka i Jules do Julesinog prijatelja. Prag je predivan grad, arhitektura savršena, svako pročelje uglancano, sve odiše tradicijom, a na svakom metru vas pokušavaju natjerati da potrošite novce. A nismo štedili... Onda smo ugledali ruskinje, njih 4, i napravili jedan od klasičnih uleta koji je besmislen, ali je upalio. Ostatak večeri smo proveli u društvu moskovljanki. Nice girls, if perhaps a little shy. Ne baš kao ono što sam čuo o njima – ne piju, ne puše, idu rano u krevet... Pa smo i mi bili u krevetu oko 1 nakon zajebancije s tramvajima (pruga se popravljala pa je trebalo naći zaobilazni put).
Subota ujutro – počinje prava stvar. E, i na putu do faksa se pokvario tramvaj ispred našeg pa smo kasnili pola sata. Motioni za slijedeće tri runde su bili
Round 2.
"This House would allow legal custodians to excercise their childrens' right to vote"
Round 3.
"This House believes there is no right to abortion"
Round 4.
"This House would return stolen cultural treasures to their countries of origin"
Ručak u menzi na faksu je bio iza druge runde. Nije ništa bolja od našeg sc-a. Iza ručka smo se prošetali s ruskinjama i Andreasom po gradu, preko karlovog mosta, stvarno lijepo. Lsike su na facebooku... Ja i Kučer smo u trećoj rundi uhvatili prvi bod, a u četvtoj još dva pa eto, nismo bili zadnji, nego predzadnji. Branka i Jules su breakale kao sedme. U polufinalu koje je bilo predvečer nisu uspjele biti bolje od Newcastlea i Čeha. Posebno moram pohvaliti Brankin govor, ali eto, zamalo.- a zaboravio si spomenuti da je Jens nazvao novi debatni pojam po meni i Jules(ne zato sto smo bile lose, vec zato sto on nije to vidio na www.debatabase.com, sta znaci da ne postoji;)- pozivamo sve da se uclane na novu facebook grupu Weasels in Heat)
Motion je bio "This House would allow states to go to war for humanitarian reasons without a UN Security Council mandate". Uspravna čela otišli smo na večeru (konačno švedski stol!), prva liga, i tulum počinje (piva 25kr – zanimljivo da sam nakon dva dana sve računao u pivama umjesto u krunama, „koliko dođe ovaj suvenir“ „dvije pive“, „koliko dođe ovaj kebab“ „tri pive“ i sl.). Bilo je svega, od nacionalnih reprezentacija u stolnom nogometu do pantomime, ali prvenstveno plesa i pića. One češke pive su toliko slabe da sam nakon nekog vremena počeo kupovati po dvije odjednom jer jedna mi traje oko 5min. Highlighti su pričanje rasističkih viceva nijemcu koji se zgraža na sve to, austrijanki i rumunjki koje su oduševljene time i pričaju svoje, onda Jens u akciji s nekim alkoholnim čudom Stroh 80 („mark of the finalist“) – uglavnom, ima poseban način pijenja tako da ostane otisak čaše na ruci kasnije. I na kraju, Branka i Jules plešu s Englezima – a možete zamisliti kako oni plešu. Nastavljamo u rock klub Vagon koji mi se neobično svidio. Kučer se putem izgubio, i naši Hrvati, kad se Kučer konačno pojavio, odlaze spavati. Ja ostajem s organizatorima (6-7 čeha) i jedno 4-5 debatanata, and it was worth itJ... U dom sam došao oko 5 ujutro, i to prvom dnevnom linijom. Efektivni učinak od oko 12-14-16 piva, nemoguće za izbrojiti. Nakon bolnog buđenja počinje nedjelja.
Iako smo na planirani odlazak u Prirodoslovno-Matematički fakultet zakasnili 20min, nekako su nas svi čekali, očito nismo bili jedini koji su kasnili. Ne znam zašto, ruskinje su se čudile kako to da sam još živ. Otišli smo u aulu tog fakulteta koja je zbilja velika i lijepa, skoro kao na pravuJ, i koristi klasični češki trik crtanja stupova na zidovima, zato što nemaju novca da naprave prave kamene stupove... anyway, finalni motion je bio "This House believes that Czech Republic should join International Criminal Court". Zanimljivo, ekipe su izvukle pozicije tako da su dva češka tima (genijalna imena – Czechoslovakia Reunited i Ultima Barbarorum XII) protiv slovenaca (Urška i Boštjan – koji je ostao piti u rock klubu nakon što sam ja otišao u 4 ujutro – kući je bio valjda u 6, a polazak iz doma u 9!). Odlična debata, u kojoj je najbolji govornik turnira bio najlošiji u finalu. Pobijedili su, naravno Česi, Czechoslovakia United (Česi pobjeđuju na Allen&Overy turniru već četvrti put zaredom). Zbilja mi se svidio osjećaj na kraju kad su se svi ustali i pljeskali, bilo je stvarno impresivno. Glavni suci i organizatorica Sonya Milanova su dobili prikladne poklone, i bile su podijeljene diplome, koje su najbolje koje sam dosad vidio (nisu samo glupi list papira za printer nego zbilja oslikane i šarene). Fantastičan osjećaj, stvarno sam osjećao da sam u velikoj grupi prijatelja. Idemo na ručak (ja sjedim s odličnim englezima Oskarom i Russellom) nakon čega Branka i Kučer padaju pod utjecaj DSS-a (debating sleeping syndrome) i odlaze spavati, a ja ostajem na turističkom obilasku. Skoro sve sam već vidio u ranijim samostalnim obilascima, ali mi je ipak jako drago zbog odlične ekipe i zajebancije koja je padala. Highlights: Crtež nove zgrade nacionalne knjižnice u Pragu (ja i Jens smo se ispucali zlobnim komentarima), Museum of medieval torture instruments, Museum of sexual instruments (iako je to sve puno kipova i slika zbilja, zbilja debelih žena). Ekipa se raspada, pratim Jules dio puta (ona je ranije odlazila od nas) nakon čega se još malo šetam s najslađom malom djevojkom na svijetu i vraćam u dom u 6.30, u 8.15 s Englezima krećemo prema pravnom fakultetu. Totalno smo se našli s tim englezima... Sastajemo se s Ruskinjama i Richardom, predsjednikom Charles University debating club and hit the bars (sangrias, beer, becherovka... you name it). And I really suck at table football... Ali umor je čak i mene svladao i kolektivno se vraćamo kući oko 3 i krećemo u 10.26 slijedeći dan (jedva smo stigli!). E, još jedan higlight turnira je kad je Russell ugledao auto s registracijom PEE ispred doma. Možete pretpostaviti na što je auto kasnije sličio... -dodatak - ta ista osoba je imala NAJBOLJU pricu o pijanstvu
Ukupno, dojmovi su fantastični, debate su bile dobre, naročito sam mnogo naučio u polufinalu i finalu. Prag je fantastičan grad, predivan, nije skup ako znate gdje i kako trošiti, arhitektura je savršena, a cijelo vrijeme se osjećate kao kod kuće – Česi su jako srdačan narod, ne samo da vam izvuku novce iz džepa (u tome su jako dobri) nego je i trenutak kad smo se opraštali bio zbilja impresivan – stvarno dobri ljudi. Dobili smo i 3 poziva – u Newcastle, Moskvu i Sloveniju, i stvarno imam osjećaj da ću štedjeti cijelo ljeto da idem bar na dva od tih, ako ne i sva tri (svi su u 11. mjesecu, doduše). I možete biti potpuno sigurni da idem u Prag i slijedeće godine – najrađe bi tamo i ostao!
Specijalitet – oklade! Na putu kroz Alpe, napisali smo oklade i best guess tko će ih dobiti. The results are as follows:
- Tko će prvi zbariti? Matija
- Tko će prvi rigati? Nije nitko
- Tko će nas najviše zbrukati? Tough one, ali ona moja šubara koju možete vidjeti na slikama je bili blizu
- Tko će se prvi izgubiti? Kučer
- Koju će naciju Kučer prvo bariti? Iako je dva dana bio opsjednut Azijatkinjama, Rusija je odnijela pobjedu
- Tko će prvi masturbirati, Kučer ili Blaće? Nije nitko
- Da li će Branka izdržati? Ne
- Da li će Kučer izdržati? Da
- Tko će se prvi uništiti? Martin, češki student u četvrtak
- Koliko će Branki trebati da potroši pare? Nije ih sve potrošila
- Koga će Česi prvi bariti? Who talked to them?
- Tko će prvi zakasniti na debatu? Pa nije nitko
- Tko će prvi dobiti sraćku? Jules
- Tko će prvi spiskati sve pare? Nije nitko
- Tko će prvi počet vrijeđat na nacionalnoj osnovi? Kučer, bez presedana je sve izvrijeđao
