Datum: 29.10.2005.
Tko je bio tamo: Riječani, šarolika ekipa oko cirka 15 ljudi
Tko je vodio: Branka Marušić
Tko je vozio : Domagoj Barić
Gdje: Ekonomski fakultet u Rijeci
Svastara za sve i svakoga
Tko je bio tamo: Riječani, šarolika ekipa oko cirka 15 ljudi
Tko je vodio: Branka Marušić
Tko je vozio : Domagoj Barić
Gdje: Ekonomski fakultet u Rijeci
Mjesto radnje: Grad u Sloveniji (oksimoron)Kada: 19.11.-26.11.2005
Tko: Strani treneri iz: Singapur, Hong Kong, Ujedinjeno kraljevstvo(jesam rekla točno,jel' jesam Jules?), SAD, Južna Koreja, Srbija i Crna Gora, Nizozemska(Maja Nenadović- a.k.a Nenadović land), Slovenija
Koga smo sve vidjeli: Slovence(surprise,surprise), Estonce, Poljake, Srbe, Ukrajince, Rumunje, Ruse, Amerikance, Slovake, Česi, Makedonci, Bosanski konobar(morala sam ga spomenuti-vis major), Hrvati(ja i Ivan Jelen koji me je dovezao tamo-kojemu se ovim putem zahvaljujem-BTB Ivane)
Šta se radilo: mmmm...svašta
Debatne radionice bile su podijeljene u tri kategorije. početnici, srednji i napredni.
Debatni dril vrijedan svakog uloženog eura(100 da budemo točni). Znam razliku između redefintion i counterpropsala, whoopi!!! Te praxtice debate koje su bile izvrsne(never lost a single one)
Standardna ekipa koja se sastoji od zlih starijih debatanata koji se međusobno druže i piju, sa povremenim izletima Maje Nenadović i Branke Marušić u stvarni svijet tako da komuniciraju sa bosanskim konobarom(koji btw radi u sva tri kafića u gradu), i organiziraju kitch party u «koktel» baru uz primjeren izbor , kako bi naš prijatelj Mladen iz Bosne rekao, narodne glazbe(Ceca,Jeca i ine) dok mladi nadobudni debatanti iz drugih krajeva pokušavaju alkoholom zaboraviti gdje smo ih doveli, ali ne uspijevaju 1:0 za domaće.
Starom prokušanom metodom debatiraj s domaćinom , to sam i uradila. Velika pusa Črtu(kojem sada moram pisati domaće zadaće jer studira hrvatski), došli smo do polufinala(gdje zli sudac Joe Zomppetti- Glog i Keller mogu u ovom trenutku kimnuti glavom i reći a tko drugi) nas osujeti za finale.Ja i Črt u prvih deset govornika(on deveti i ja osma).
As if!
p.s.Does this picture make me look drunk?
Za početak par servisnih informacija. Turnir se održavao od 04.-07.11.2005., mjesto Atena, Deere College , convenor Manolis Moschopolus, CA Manolis Polychranides, ekipa 52, predstavnik Hrvatske komada jedan.
Zanimljivosti: 1. Smještaj sav svoj majstor
Uz par primamljivih ponuda odlučih se na najsigurniju tzv.iznajmi si sobu u hotelu i uživaj. Satelitska TV, mini bar, bračni krevet i velik balkon. Cijena sub rosa. Mama plaća. Predivno susjedstvo na Omonia trgu, između porno kina(koji kao pravi pripadnik In Flagranti-a sam naravno posjetila-čovjek mora sve probat-atmosfera sumnjiva, ekipa probranaJ)ukrajinskih prostitutki te naravno neizostavne albanske mafije koja btw prodaje najjeftinije cigarete u gradu.
2.Atena
Za sve one koji su bili u Ateni prije Olimpijskih igara moram ih razočarati. Grad i dalje prljav, pun pasa lutalica, ulična kanalizacija koja se izljeva , prodavači ulične robe i dalje naporni i isti, janjeće lešine i dalje su na Bazaru glavna atrakcija muhama. Plus strane(da ima ih). Baylies frape je i dalje dobar kao i uvijek(mislila na ekipu koja nije bila tamo da uživa u tome Tvrle, Ado i missed you), podzemna ima više traka i nove vlakove, otkrila najbolje cigarete Black Devil (crne posvudaJ), gyros i pita kvaliteta odlična, srpske novine(Svet i ostale trich-trach) na štandovima, novi zakon koji nalaže trgovcima da žednim ljudima daju besplatnu buteljiranu vodu, fine birtije(nedostajala mi moja Pinta), fakultetske zgrade sveučilišta u Ateni gore nego Politologija u Zagrebu, ali dopušteno pušenje u učionicama(ha,ha), jeftina hrana u kineskom restoranu gdje konobari pričaju samo jedan jezik-kineski te nezaobilazni Atenski aerodrom koji nema provjeru putovnica(za sve one koji žele švercati Kurde u EU odlična poslovna prilika).
3. Noćni život
Naravno najvažnija činjenica za sve nas koji krpamo kraj sa krajem, taksi je besramno jeftin. Mladež Atene izlazi u sumnjive noćne barove imenom Bazuka, striptiz četvrt(u koju sam htjela ići- ali me nitko nije htio voditi, šmrc ) , te fini restorani sa medicom i kuhanim vinom(Ata!), te naravno party area u kojem možete naći sve od sportsko rekreacionih centara do grčkih zvijezda narodne glazbe(razbijanje čaša obavezan dio folklora). Ako ste dobre sreće možete crashati u privatne party-e kluba «nekog sela u grčkoj zagori» gdje ima malo ljudi, rang godina od 55-95, ali cuga i hrana su nezaboravne
4. Turnir
Zanimljivosti su da su samo otvorene teza po principu snađi se druže, bio je i Masters turnir unutar njega, ekipa The Judges je pobijedila-imaju i svoju web stranicu frajeri thejudges.com , kotizacija 15 eura po ekipi, hrana loša(hamburgeri «bože sačuvaj» , čips iz FYR of Macedonia-toliko o tome da ih ne vole), Starbucks na campusu(kave koje jednostavno idu pod must try).
5. Uspjeh
Pa ono bila sam u finalu . Ovom prilikom se zahvaljujem svom team mate-u Petrosu Papalianosu na usrdnoj podršci i dobrom team work-u(bez perverzarija molim). I dokazala sam svoju teoriju da ako želiš biti uspješan na stranom turniru debatiraj sa domaćinom. I zahvaljujem se organizatorima na mojoj plaketi, koja sada služi za skupljanje prašine
Mjesto:(umm...) Istanbul, Koc(čitaj Koč) University
Vrijeme:8-12. kolovoza 2005
Razlog: International Debate Tournament
Tko:ELSA(Fran i Laura; Iva I Mišo) I In-Flagranti(Tomislav(Gudelj), Tvrtko, Branka, Filip(Kuhta), Dalibor i Dino), plus suci Julija, Branimir, Siniša i Dominik.
Why: Ako vas ne zanima Turska kultura, povijest, džamije, debata i shopping, onda barem da otkrijete kako izgledaju originalni čevapi, kajmak, sarma, burek, kebab, viagra u obliku deserta...
Putovalo se avionom, imali smo tu čast da su nas dočekali na aerodromu predstavnici Hrvatske Ambasade(ok, Frana), kratkog čekanja da se prijevoza i male nezgode kod apotekara (heh! engleski im nije baš jača strana), smo se uputili u kombiju do Koc Univirsity-a. Branka, veliki poznavalac Istanbula, se odmah s nama htjela kladiti u to da nećemo vidjeti ni jednu palmu. Mi u strahu od iskusne Branke se nismo odvažili na tu okladu. 500metara dalje je bila palma, naravno bila je umjetna. 3 km bio je roj palmi, sve umjetne, uvjerava nas Branka... I tako nakon 40-ak minuta vožnje eto nas do Koc-a, predvno uređen kampus 20 km udaljen od lokalne NATO baze, uređen kao mali studentski gradić, izoliran od ostatka svijeta i napravljen kompaktno, tako da se može komotno u njemu živjeti, baš stvoren za učenje, tulumarenje i nakon poduže rasprave paint-ball. Nakon brzog smještaja se krenulo načeti cugu koju smo donjeli, hvala Branki na upozorenju da kupimo cugu prije Turske. Nakon kratkog testiranja kvalitete donesne cuge i probavanje pečenjare U kampusu (god bless), smo se uputili na spavanje... Sljedeči dan smo proveli izležavajući se u na foteljama u hladu i jedući sladolede. Navečer je bio uvodni tulum(došli smo spremni), na kojem smo se skompali s rumunjkama, i igrali lanca razbijanca(Dado i Bojan) sa ljudima koji su plesali kolo. Sljedeća 4 dana provelo se debatirajući, između toga se otišlo na razgledavanje Aja Sofije i careve palače, kupalo se na njihovim lijepo uređenim plažama, krstarilo se po Bosporu, pušilo se iz nargila... U hodnicima careve palače smo vidjeli razne slike gdje ponosan i hrabar Turski narod se bori i osvaja razne necivilizirane barbare(ima i nas, i srba, i crnogoraca). Nakon razgledavanja Aja Sofije. Jako su se potrudili oko njihovih plaža, ima i lijepo uređenih travnjaka i pješčanog djela sa suncobranima i ležaljkama, odmah do jedan mali kafić i jedan restoran. A pogled tek je pogotovo nevjerojatan. Jedino što te dijeli sa obzorom je jedno dvadesetak tankera. Krstarenje po Bosporu je isto bilo predivno. Prigušena svjetla, cuga, muzika(identična sa onom od prvog tuluma), kebabi. Ako želiš romantiku ideš na pramac, po brodu se pleše, a u restoranu se karta i jede. Inače, širina bospora je u prosjeku 2-3 km-a, a na najužem djelu je 640 metara i pored tebe prolaze svako malo tankeri. Na global village partyu je svatko iz svoje države svoju narodnu cugu. Rumunji su donjeli svoju verziju rakije, Englezi Pims, Irci su svoju popili, a mi smo donjeli rakije, pelina i bajadera... S ponosom možemo konstatirati da su i irci pokleknuli našoj rakiji i priznali "kvalitetu" naših proizvoda(Samo još da i ruse dobimo).
Zadnji dan smo se podjelili, neki su išli u šoping na Grand Bazzar, a neki su otišli vidjeti azijski dio Istanbula. Oni koji su bili u Azijskom djelu su nas poslije uvjeravili da je puno drugačiji od europskog djela... Bazzar je lijep i velik, gdje se može apsolutno sve nabaviti(nečkali smo se dali da si damo još jednu putovnicu napraviti), od nakita, preko začina, do kože, mačeva i golemih maska za barbike, you want it, they got it!!!
Jedino što nismo doživjeli to su njigove parne kupelji, ali se nešto mora ostaviti i za sljedeći put...
Što smo naučili:
1.Atatűrk je bog
2.-"Do you have any ice?"
--"No, I'm all fire!" Najbolji odgovor svih vremena
3.Amerima nije jasna veza izmedju tie i croata/kravata
4.Doktorica u ambulanti u Kocu je hot
5.Nargila se može naručiti praktički u svakom kafiću
6.Sarma je u Turskoj predjelo
7.Ne pretjeruj sa začinjenom hranom, biti će problema, nakon 4 dana bi ubio za bistru goveđu juhicu
8.Ima palmi
9.U sladoled se stavlja kajmak
10.Cugu,kondome i lijekove si kupite prije odlaska u Istanbul. Jedino je to skuplje u Turskoj, umrijeti ćeš dok ih nađeš i objasniš što točno želiš
11.Rapajić je ku***
12.Ma koliko povoljno i kvalitetno izgledalo, to ne znači da ti to hočeš
13. Rumunjkama se ne upucavati pričajući o Drakuli
14.Azijski dio se stvarno mora vidjeti
15.Desert Viagra stvarno funkcionira
16. Zagreb Law uvijek kasni
17. You should always listen to Your Ma'
P.S. Aja Sofija je stvarno velika.
|
|
| Subscribe to if_debate |
| Visit this group |
|
War on the other hand is such a terrible thing, that no man, especially a Christian man, has the right to assume the responsibility of starting it.
Leo Tolstoy (1828-1910) |